MOJA LOVAČKA ČEKA

Dođe meni naredba iz sela
Od čovjeka malo pridebela
Da napravim sebi čeku lovnu
Ili pravu ili makar probnu
Nemam kada,nemam PUŠAK brate
Sad je vrijeme satrice salate
Znaš da volim jesti mandžu dobru
Piti pivu,pozvat svakog pobru
E jebiga nije to u redu
Nemaš kada,reci onda djedu
Da pomogne tebi,sinu svome
Pravit čeku u dvorištu tvome
Djed mi veli trebat će badima
Tako dobrih,dal’ih ovdje ima
Da izdrže tu vašu kilažu
Jer po noći treba držat stražu
Napravismo nas dvojica poso
Djed mi reče,vidi ko je došo
Ja pogleda na našu kapiju
I opazi LOVNU KOMISIJU
Komisija sve ljudine prave
JADRO,MARKAN,PETRIĆ,PUŠAK,GALE
Kažu došli smo na pola STUNDA
A za njima ide nova runda
BEBA,MLADEN,KULIJA,ŽIGAĆ,NIKI
Uplaši se,pobježe moj PIKI
Napravi je,ispuni nam želje
Previsoka za nas je kratelje
Šta ja mogu što ste tako mali
Kud ste mali,kud ste i ćelavi
Nemoj vrijeđat,kaže meni BEBA
Ja sam velik,nolko kolko treba
A ti PUŠAK stomačina tvoja
Za pantola nećeš imat broja
Šta te briga za mješinu moju
Baš si bolji vidi i ti svoju
Ode čeka na URIJE naše
Naša družba uhvati se flaše
Nazdravismo mi našem majstoru
Mom Periji glavnom direktoru
Pusti smješak moj Perija mili
Jestel’ vi išta ulovili
Jesmo djede ti to moraš znati
SUŠARE mi nemoj zaključati
I ti mama FRIŽIDERI tvoji
Kobasice neznam da li brojiš
DOK JE MENI TVOJIH KOBASICA
NEĆE VLADO LOVITI ZEČEVA I LISICA

Vlado Perković – Čardak
07.06.2008

Slijedeća priča
CRIKVENICA I JA

ČARDAK
I NJEGOVO PREZIME

Kad se čovjek samo sjeti
Šta mu sve dođe na pameti
Pametno je zapisati sve te stvari
Da ima šta čitati kad ostari
Inspiracija za pisat,čovjek ima dosta
Vremena i papira to ga najviše košta
Početi i završiti o nekome priču
Do sutra novu smisliću
U Čardaku selu,dosta prezimena ima
I svaki se Čardačanin ponosi s njima
Ja sam prezimena PERKOVIĆA
A na selu loze IŠIĆA
Moja mater je LOZIĆA prezimena
Poznatijeg kao BURKINOG imena
Čardačani i Čardačanke kada se spoje
Nema braka ispod djece troje
GUJKUŠIĆI druga loza od Perkovića
Neznaš koga je više,cura ili mladića
Dosta kuća Gujkušića u Čardaku bilo
Dio se vratio i kuće popravilo
STIPINI su treća loza Perkovića u selu
Ima ih dosta rasutih po svjetu bjelu
U Čardak svoj dolaze često
Jer znaju tu im je mjesto

GUJKUŠIĆI,STIPINI,IŠE
Prema Čardaku dug svoj ispuniše
U svoj rodni Cardak se vratise
Kuce popravise,neki nove izgradise
ŠUMAN,FILIPOVIĆ,ŠIŠKIĆ,ĆOJIĆ
JAZIĆ,ANDRIĆ,STANIĆ,MAJIĆ,MIJIĆ I MARIĆ
Ta prezimena Čardak svoj ima
Ta informacija sigurno štima
ZEČEVIĆ,VIDOVIĆ,MARJANOVIĆ,CVITKUŠIĆ
MATOŠEVIĆ,KVESIĆ,RADOŠ I MAZALOVIĆ
Tko je mog’o predpostaviti
Da ce Čardak bez njih biti
PERKOVIĆ,LOZIĆ,PAVIĆI,JURIŠIĆI I SPAJIĆI
KNEŽEVIĆ,ŠUŠAK,ĆALIĆ I podačani BAJIĆI
Prisutni u svakoj mojoj priči
JANKOVIĆI,ŠENDULOVIĆI,ILJKIĆ,OMAZIĆI
MAŠIĆ,STAZIĆI I UDOVIĆIĆ
U Čardačke kuće svoje oni se vratiše
I mnoge pohvale za to dobiše
GAJIĆ,VLAŠIĆ, BEKAVAC I PARADŽICI
Sve ih možete vidjeti
Na Čardačkoj internet slici
Eto ljudi to su Čardačka prezimena
Sto se moraju pamtiti za sva vremena
Generacije mnoge će biti i proći
Ova se prezimena zaboravit neće moći

Gdje god bili u bjelom svijetu
Govorite uvijek svome dijetu
Čuvajte ponos prezimena svoga
U prezimenu živi duša djeda i oca tvoga
Čardačanke i Čardačani
Da što bolje upoznate ČARDAK vaš
Na usluzi vam stoji
JOZEF PAVIĆ,administrator naš
Jozef Pavić i njegovi saradnici
Oprobaće vam u svakoj prilici
Opisati nešto o Čardaku našem
I tu vijest dostaviti domu vašem
www.selocardak.com
rado ga posjećujem
jer je u srcu mom

Vlado Perković – Čardak
22.06.2008

Sljedeća priča:
MOJA LOVAČKA ČEKA

IVO PAVIĆ
IVO POPOVIĆ
Komšija moj

Četrnestog sedmog dvije i osme
Točno u dvadeset dva sata
Ivo Pavić,moj komšija
Otvori od raja širom vrata
Ode moj komšija sa ovoga svjeta
Među svima nama osta tužna sjeta
Ivo Pavić,u Čardaku i okolini,ime mu je znano
Svi mislimo,da je otišao prerano
Malo tko je mogao u Čardaku reći
Da će Ivo,u groblje,prije svoje Ruže leći
Njegova supruga Ruža,zdravlja slaboga
Isprati u groblje,svoga supruga dobroga
Ivo,Ivica Pavić,iz Čardaka sela moga
Ipak je on bio srca dobroga
Jake priče i posebne naravi
Prisjetimo se,on svoj Čardak ne zaboravi
Posle rata,u Čardak,prvi došli,Ruža i Ivo
Svi koji uzeše tuđe kuće,bilo im je krivo
Pet sinova i kćerka jedna
Svi su oni vrijedni spomena
Jedan zet i pet snaja
Tuga velika,nema joj kraja

Svatko od nas mora imati snage
Kada izgubi svoje roditelje drage
Obitelj i ja,izražavamo sućut našu
Pavići,jer izgubište voljenu osobu vašu
Osta Čardak bez Pavića Ive
Ostadoše sve njegove šume i njive
Nema više pečenjaka u Adi
Nema komšije Ivice da ih sadi
Mnoga unučad i jedno praunuče
I ono zna da jauče
Nema više Ive djeda
Da mu unučad i praunučad u krilo sjeda
O Pavić Ivi priču napisati
Mnogi će o njemu još pričati
Njega zaboravit neće biti lako
Jer Pavić Ivu poznaje svatko
Moje komšije i moji roditelji
Uvijek bili dobri prijatelji
U dobrim odnosima uvijek bili
Obadvije obitelji,tako djecu odgojili
Svi su Pavići meni dragi i mili
U djetinstvu,nekad se i svadili
Njihov otac,a moj komšija Ivo
Zajedno smo pili i rakiju i pivo
Dal će još jedna kuća,u Čardaku,ostati zaključana
Od lopova biti promatrana
U Čardaku da pišemo jedno prezime manje
Ili će Pavići popraviti stanje

Od Ive i Ruže Pavića,sin Pero
Do kraja,novu kuću dotero
Da se u Čardaku Pavića prezime ugasi
Pero je tu, da ponos i čast spasi
Veliki gazda,iz Čardaka,sela moga
Poštovao je selo,Crkvu i Boga
Osta Podada,bez Pavića Ive
Sve manje ljudi u Podadi žive
Eto ljudi nemojte zaboraviti
Pavić Ivu često spominjati
PAVIĆ IVO KOMŠIJA MOJ
VOLIO JE UVJEK ČARDAK SVOJ

15.07.2008
Vlado Perković-Čardak

Sljedeća priča
Čardak i njegovo prezime

Pozdravljajući kardinala Puljića, svećenike i nazočne vjernike kojih je bilo više od tisuću, čardački župnik vlč. Boris Salapić izrazio je radost što je ova župa napokon dočekala da dobije četiri nova zvona. “Glas ovih zvona pozivat će nas na liturgijske sastanke i upućivati na važnije događaje u životu župe: kako radosne, tako i one žalosne. Ona su svjedočanstvo naše opredijeljenosti ići za Kristom i zauzetosti na ponovnom oživljavanju ovih prostora”, rekao je vlč. Salapić i podsjetio da je ovo već treća godina kako se organizira župno sijelo. “Ovo je prigoda za sastati se, družiti, razgovarati i Boga slaviti. Neka Gospodin blagoslovi današnji dan i udijeli nam svoju milost kako bismo se istinski mogli radovati”, poručio je župnik.

Prenosite ljubav na svoju djecu

U prigodnoj propovijedi Vrhbosanski nadbiskup je podsjećajući na proslavu spomendana sv. Joakima i Ane, u prvi plan stavio svetost braka i obitelji. “Uvijek je bitno isticati svetost bračne zajednice i to prenositi na mlade. To je zadaća roditelja i cijele zajednice. Valja govoriti i pokazati da se ne može samo od uživanja živjeti. To nije ljubav. Mjerilo prave ljubavi jest pitanje koliko je tko spreman na žrtvu”, naglasio je Kardinal i dodao, “Moramo se oduprijeti mentalitetu koji ruši naravni zakon. Božji zakon ne ovisi o broju ruku u parlamentu.” Potom se kardinal Puljić osvrnuo na jubilej 50 godina braka, kazujući da “učiti ljubiti jest životna škola”, koju su Anto i Ruža u životu položili. Zatim je pogled svratio na čardačko župno sijelo. “Župno sijelo jest za podsjetiti se gdje je vaše sjedište”, rekao je Kardinal te završavajući homiliju kazao, “nije važno gdje živiš, ali ne zaboravi svoje korijene. Voli ovaj kraj i tu ljubav prenesi na djecu da i ona s radošću pričaju o ovom kraju: o ovim poljima, kućama, paljevinama - kakve god da su, naše su”.

Blagoslov zvona

Nakon propovijedi uslijedio je blagoslov zvona. Poslije izrečene blagoslovne molitve, kađenje i škropljenja, Vrhbosanski nadbiskup je udarcem čekićem označio da su zvona spreman za uporabu u crkvi. Prethodno je župnik Salapić pročitao tko su kumovi zvona. Prema njegovim riječima kum prvog zvona koje je teško 745 kg i na kojem stoji molitveni natpis: “Sv. Ilija, moli za nas!” jest gosp. Stjepan (Filipa) Paradžik. Drugom zvonu, teškom 550 kg, a na kojem zaziv: “Gospo žalosna, moli za nas!” kumovao je gosp. Goran (Ante) Jurić. Treće zvono koje nosi molitveni natpis: “Sv. Josipe, moli za nas!” a teško je 380 kg dar je svih dobročinitelja župe. Četvrto, zvono od 50 kg s natpisom: “Sv. Ante, moli za nas!” dar je gosp. Antuna Petrića.
Poslije obnove bračnih zavjeta koje su pred Kardinalom izrekli Anto i Ruža Bičvić, župnik je u znak zahvale kumovima zvona uručio prigodni dar: pletaru domaće rakije.
Na koncu Mise župljani su kardinalu Puljiću darovali vezeni jastuk rad vrijednih ruku žena iz Kornice i domaću čardačku rakiju. Na Misi je pjevao zbor mladih Samo Filia iz župe Zagreb - Podsused, čiji su članovi porijeklom iz Čardaka.

Župno sijelo

Nakon Euharistijskog uslijedilo je slavlje oko obiteljskog stola koje su organizirali sami župljani. Uz obilat ručak, dobru glazbu u kojoj su prevladavali zvuci izvorne melodije ovog kraja, Čardačani su se nastavili družiti i prisjećati kako je to nekada bilo. Ovom prigodom su prikupljani novčani prilozi za nastavak obnove crkve te podizanje i elektifikaciju zvona.
Pozdravljajući okupljeni narod ispod šatora Kardinal je u odlasku pozvao sve da se prisjete predstojećih općinskih izbora koji će biti u listopadu i izvrše svoju građansku dužnosti i daju svoj glas. “Bez našeg glasovanja neki nas žele prekrižiti. Ne dajmo se žive u zemlju zatrpati”, poručio je Vrhbosanski nadbiskup. Ugodno druženje nastavljeno je do večeri.

Tri zvona za župnu crkvu izlivena su 28. rujna 2007. u Innsbrucku, u ljevaonici “Grassmayr”, a dopremljena u župu 14. studenog 2007. Četvrto zvono nastalo je u Slavonskom Brodu, u “Đuri Đakoviću”, a preuzeto je 19. studenog 2007.

J.V. katolicki-tjednik.com

Zvona tri i mi

Dvadeset šestog srpnja dvije i osme
Tri tjedna prije Velike Gospe
U Župi Čardak Župno sijelo
Ljudi moji, stvarno bilo veselo
Čardačani i Kladarci
Naše Župe blizanci
Živkoljani i Korničani
Dobri su nama i oni
Blagoslovi Kardinal naša zvona sva
Stari mladenci izgovoriše ponovo DA
Crkva naša, radost nije mogla skriti
Na tornju će tri zvona biti
Zvonit će ona punom svojom snagom
Župljani zahvaljuju Bogu dragom
Neka zvone i neka se čuju
Blago ljudima koji Župu poštuju
Časne sestre lijepo crkvu sredile
Za Kardinala i narod je uredile
Župno dvorište, samostan i cesta
Lijepo sređeno za sve bilo mjesta

Kum velikog zvona
Raduje se da zazvone ona
Stjepan Paradžik s obitelji iz Čardaka moga
Treba pohvaliti čovjeka toga
Srednje zvono isto ima kuma svoga
Taj je čovjek dao puno toga
Goran Jurić s obitelji iz Donjih Kladara
Naše Šolje, mjesto Zabara
I zvono treće ima puno sreće
Svi Župljani Župe naše
Za treće zvono priloge daše
Mnogo ljudi iz okolnih mjesta
Bilo ih je više od dvjesta
Svoj su novčani prilog dali
A mi smo ih kumovima nazvali
Kapelica u Kornici sretna je bila
Svoje zvono i kuma dobila
Antun Petrić iz Požege grada
Za njega znaju svi Korničani sada
Župnik Čardaka Župe
Napor je dao da se Župljani skupe
Župnik i organizatori
Molitvom u šatoru sijelo otvori
Veliko hvala organizatorima
Možda sitnica neka ne štima
Mnogo truda oni su dali
Da bi što ljepše Župsko sijelo imali
Župsko sijelo uspjelo sto posto
Svi govore, ja sam do jutra osto
Nije mala stvar posveta zvona
Jedva čekamo da zazvone ona
Treba pohvaliti sve te dobre ljude
Što su radili i novčane priloge nude
Ne smiju se zaboraviti ni oni
Darovaše hranu, piće, vrijedni pokloni
Šator,muzika,svinje,salata,kruh,piće i kolači
To daruju samo najjači
Ne zbog novčane mogućnosti
Kažu biće u Župi Čardak budućnosti
U Čardaku,srušena korpara
Primila je i mlada i stara
Došli ljudi da svinje ispeku
Sutra dan,u školi,da meso isjeku
Loše vrijeme i kiša,nije mogla omesti
Morali smo pečenje svinja kraju privesti
Moralo se tu nešto dobro i pojesti
Lovci su tu, njih se nemora dovesti
Čardački lovci, sve su to pravi momci
Puna oranija,gulaša čorbe
Svi lovci izprasniše torbe
Dva dana prije sijela pripreme su bile
Mnoge su se i žene okupile
Znaju one da treba pomoći
Svaku večer radile do ponoći
Slavili smo mi svaki dan i veče’
Svaki dan nam brzo proteče
Izobilje jela i pića
Veliki osmijeh Župnika Borisa Salapića
Voditelj sijela Jakica Lušo
Svatko ga je pažljivo sluš’o
Program složio po planu i mjeri
Nitko mu ništa ne zamjeri
Prisutna bila i Radio postaja Lijepa Naša
Kovač Brane i Maja
Kao da su iz našeg kraja
Danima najavljivali u Čardaku Župno sijelo
Čuo svatko, svaki grad i selo
Tisuću ljudi prisutno bilo
Dobro se jelo, pjevalo i pilo
Izvorna muzika, violina svirala
Mnoge ljude u srce dirala
Igrala se odbojka i nogomet
Svaka ekipa rekla, doće nam opet
Da zajedno sport igramo
I skupa zapjevamo
Naši mladi svoju su muziku imali
U njoj su dobro igrali i uživali
Momci i cure u narodnim nošnjama
Ja ih sve dobro znadem
To je naš HKUD Posavina Zürich – Baden
Sad ću ja tekst privesti kraju
Sjetimo se naših Župljana u raju
I oni žele čuti zvuke zvona TRI
Dragi Župljani uz Župu Čardak budimo SVI

28.07.2008
Vlado Perković – Čardak

Sljedeća priča:
Ivo Pavić
Ivo Popović

Moj komšija

ČARDAK MOJ I VAŠ KOROV I ŠAŠ

Pitaju me mnogi ljudi,šta me vuče vamo
Moji geni jer sam rođen tamo
Moj Čardaku i zaseoci tvoji
Tko nam takvu sudbinu skroji
PODADA moj rodni zaseoče
Tvoja duša jos i danas plače
Od PODADE pa do BUDŽUKLIJA
Kako meni ovaj zrak prija
GRABIČANI moji,gdje su ljudi tvoji
Nema ih bjeli motoristo,a bilo ih je prije tristo
GRABIČANI recte meni sada
Kakva vam se čini PODADA
Ah ti visoki čovječe
Imal’ tebi od PODADE išta preče
Ima,ima,to je ČARDAČKA KLIMA
U svim mojim zaseocima
PODADA je lijepa,em uredno stoji
U Čardaku najviše punih kuća broji
Čardacki svi sokaci naši
Tko nam sve te ljude uplaši
Dođte ljudi u svoje sokake
Da vas vide vaše pokojne bake
Obiđite svako zaseok svoj
Pročitajte i zapamtite svoga djeda broj
MATIĆI i PODBARA
dva prijatelja stara
zaboravili MIJIĆE
Jer tamo nema ni jedne kuće
GRABIČANI zaseok je centra
Kao trg svetog Petra
KULJANI,zaseok meni posebno drag
Malo vas je doslo na kućni prag
MALI ČARDAK,imena li sveta
I tamo nema puno svijeta
BREZIČANI moji,vi i vaše njive
Draži ste mi i od Švicarske vize
Pustim motor da sam ide
On mi kaže u BREZIK i sam smide
E moj gazda, HONDA motor stroj
Zavolio je isto čitav Čardak tvoj
Motor vozim što više polako
Da vidim sva dvorišta tako
Da vidim svoje Čardačane žive
I da svratim gdje su hladne pive
Kada čuju zvuke motora moga
Kažu eno Vlade Perinoga
Pokosite ta dvorišta lijepa
Popravite gdje fali crijepa
Da putnici mogu reći
Lijep je Čardak, al’im se posreći

Moje IŠE kuće popraviše
Markićevi nove izgradiše
Žigać kaže
Biće nas još i više
Djed Markić gleda iz groba svoga
Svakog unuka i praunuka miloga
Njegov brat,a moj djed Pero
Isto bi reko,BRAVO katolička vjero
Groblje naše na mirnome mjestu
I bolje da nije uz glavnu cestu
Neka mirno čuva pokojnike naše
Što čitav svoj život Čardaku daše
Volim vidit sve te ljude drage
Na spomenicima,smognite i vi snage
Čardaku i groblju posjetu dati
Očenaša pokojnicima slati
Budi siguran nikad duša neće da ti pati

07.06.2008 - Vlado Perković - Čardak

Ivo Pavić

preminuo dana 14.07.2008. god. u 77 godini života.
Ispraćaj dragog pokojnika biti će ispred obiteljske kuće u Čardaku,
a sahrana će se održati 16.07.2008. u Srijedu u 15 sati na Čardačkom groblju.

Ožalošćeni:
Supruga Ruža
Sinovi: Anto i Marija s obitelji, Perica i Svijetlana s obitelji,
Marko i Željka s obitelji, Jakov i Mirjana s obitelji, Ivica i Mirjana s obitelji.
Kćer Mara i zet Pero s djecom i praunukom.

Obitelji Pavic izražavamo najiskreniju sućut.

Ožalošćeni: Sin Stjepan i snaja Ruža, kćer Mira, unuci Mia, Dražen, Tijana i Davor.

Počivala u miru Božjem